Odma po završetku srednje škole smo se vjenčali iako su i moji i njegovi roditelji bili protiv toga. Mladost ludost, govorili su, a mi smo se istinski voljeli. Živjeli smo kod njegovih roditelja bez primanja, od onoga što nam oni, pa i moji roditelji dadnu. Na nesreću odma sam i trudna ostala, ali to nismo nikome govorili, jer smo znali kakva bi reakcija bila i da bi nas svi osudili. Dva mjeseca smo skupljali novac i ja sam otišla na abortus, jednostavno nismo imali hrabrosti, ni je ,a ni moj muž, prosto smo ovisili o ljudima koji su bili protiv nas, plašili smo se da nas ne rastave, ali to nas mnogo koštalo. Prošle sedmice smo proslavili 15 godina braka, u velikoj tugi i sa suzama u očima. Vjerujte imamo sve, preko 10 godina živimo u Švajcarskoj, imamo posao, auto, novac… sve osim POTOMSTVA 🙁 Koliko god se trudili da ostanem trudna, ne ide, čak i kada zatrudim, samo par mjeseci kasnije doživim spontani pobačaj. NAJBOLJIM DOKTORIMA SMO IŠLI I NIŠTA…
0 komentari